Herpes

Herpes

Što je HSV?

Herpesvirusi su velika skupina virusa koja napada gotovo sva živa bića. Od njih stotinjak tek osam vrsti herpesvirusa bira nas – ljude – za domaćina, pa se stoga i nazivaju humanim herpesvirusima. Oni primjerice izazivaju vodene kozice, infektivnu mononukleozu, herpes zoster i herpes simplex.

Herpes simplex virus ili skraćeno HSV izaziva virusnu infekciju koju karakterizira pojava malih crvenih ispupčenja na koži i sluznici, koja mogu svrbjeti i stvarati osjećaj nelagode, te pojava bolnih mjehurića na tim ispupčenjima.

HSV je široko rasprostranjen virus, vezan uz čovjeka tisućama godina. Inficira oba spola, ali ne istim intenzitetom. Dok oko četiri od pet osoba imaju u sebi protutijela na HSV, podaci govore i o tome da žene znatno češće obolijevaju od genitalnog herpesa nego muškarci.

Herpes simplex virus ima dva tipa: HSV-1 i HSV-2.

HSV-1 HSV-2 infekcije nisu opasne i ne ugrožavaju zdravlje i život inficirane osobe. Osim što mogu prouzročiti neugodne i bolne simptome, posredno utječu na raspoloženje i katkad kvalitetu života.

Oba tipa virusa usa ne napuštaju organizam domaćina, nego u njemu borave doživotno. S vremena na vrijeme mogu prelaziti iz stanja mirovanja u produktivnu fazu, odnosno izazivati ponavljajuće (rekurentne) infekcije.

Što je genitalni herpes?

Genitalni herpes je virusna infekcija izazvana Herpes simplex virusom. U najvećem broju slučajeva za to je odgovoran tip HSV-2, a u manjem postotku tip HSV-1 (10-35%),

Genitalni herpes može biti vrlo bolno iskustvo, posebice za nas žene. Karakteriziraju ga bolni mjehurići i lezije, najčešće smješteni na stidnici i u predvorju rodnice, premda nije isključeno da se prošire i na rodnicu i vrat maternice. Relativno rijetko herpetični se mjehurići mogu širiti prema čmaru i bedrima.

Kod muškaraca se te herpetične lezije nalaze uglavnom uzduž penisa, rjeđe na testisima, a još rjeđe oko čmara i po bedrima.

Budući da se genitalni herpes uglavnom prenosi spolnim putem, ta se infekcija ubraja u spolno prenosive bolesti.

Pritom smo mi žene – zbog velike površine sluznice koja prekriva spolnu regiju i hormonskog utjecaja na stanice epitela – ugroženije od muškaraca!

Ako žena ima spolni odnos s inficiranim partnerom, ima 90% šanse i sama dobiti genitalni herpes.

U istom slučaju, muškarčeve šanse za genitalni hepres su trostruko ili čak četverostruko manje.

Kako se genitalni herpes dijagnosticira?

Najjednostavnija dijagnoza genitalnog herpesa moguća je u fazi akutne herpesne infekcije, pogotovo ako je riječ o prvoj epizodi ove bolesti. Tada se iz obriska mjehurića ili obriska spolovila može laboratorijskim testovima – PCR, imunotest, uzgoj kulture – potvrditi prisutnost virusa.

Ako simptomi genitalnog herpesa nisu prisutni, prisutnost virusa može se dokazati serološkim testom prisutnosti protutijela u krvi.

Kako se genitalni herpes prenosi?

Mjehurići i kraste koji se stvaraju na mjestu ulaska virusa ili njegove ponovne aktivnosti, pravi su rasadnici virusa te je stoga svaki kontakt s njihovim sadržajem siguran put zaraze. Osoba s aktivnim herpesom zarazna je za druge sve dok sve ranice na mjestima gdje su izbili mjehurići u potpunosti ne zacijele.

Herpes simplex virus prenosi se direktnim kontaktom s onim dijelovima tijela oboljelog na kojima su izbile lezije, ali se u doticaj s infektivnim sadržajem herpetičnih mjeruhića može doći i posredno: zajedničkim korištenjem predmeta za osobnu upotrebu, prstima i sl.

Infekcija tipom HSV-1 u najvećem se broju slučajeva odvija u djetinjstvu. Za to je ponekad dovoljan bezazleni poljubac osobe koja ima ‘groznicu’ na usni, korištenje istog pribora za jelo, pijenje iz iste čaše, korištenje istog ručnika kao i zaražena osoba.

S druge strane, infekcija tipom HSV-2, najčešćim uzročnikom genitalnog herpesa, rezervirana je uglavnom za spolno aktivne godine.

Razlog za to je vrlo jasan: genitalni herpes uglavnom se prenosi spolnim putem – genitalnim, oralnim i analnim odnosom

Mikroabrazije koje se pritom stvaraju na sluznici i koži, a koje nisu vidljive prostim okom, otvaraju virusu ulazna vrata organizma, dok trenje pri spolnom odnosu pripomaže oslobađanje virusa iz lezija.

Zaraza je nažalost moguća čak i kad zaražena osoba nema vidljive siptome herpesa! HSV-2 je pronađen spermi i cervikalnoj sluzi, čak i u koži osoba koje nisu imale vidljve simptome genitalnog herpesa. Takva je osoba i ne znajući kliconoša.

Takvo stanje zaraznosti bez simptoma infekcije nije redovito, već da se ponavlja u određene dane u godini (svega nekoliko dana). Najučestaliji je u prvih šest mjeseci, a učestalost, odnosno brojnost dana nakon toga opada. Ovakav prijenos virusa češće se javlja kod HSV-2 nego kod HSV-1.Žene će češće asimptomatski prenositi virus nego muškarci.

Česta pitanja

Postoji li unakrsna HSV-1 i HSV-2 infekcija?

HSV-1 i HSV-2 su prilično selektivni kad je riječ o mjestima na kojima se aktiviraju. HSV-2 se najradije udomaćuje ispod pupka, a HSV-1 iznad pupka. No moguća je unakrsna infekcija:
► HSV-1 uzrokuje 10-35% slučajeva genitalnog herpesa, no danas sve češće
► HSV-2 može, ali rjeđe, izazvati herpetične lezije u području glave

Ako vas oralno zadovoljava partner koji ima aktivan herpes na usnici uzrokovan tipom HSV-1, lako biste mogli dobiti genitalni herpes prouzročen istim tipom virusa.

Ako vi oralno zadovoljavate partnera koji ima genitalni herpes uzrokovan tipom HSV-2, mogli biste dobiti herpes na usnici, u ustima, na nosu, obrazu ili oku, prouzročen istim tipom virusa.

Može li se genitalni herpes prenijeti indirektnim putem?

U pravilu ne ili iznimno rijetko. Herpes simplex virus je prilično osjetljiv, no dokazano je da može preživjeti dulje od četiri sata izvan tijela, isključivo u vlažnim i toplim uvjetima. Dakle, u takvim se uvjetima ne bi smjela u cijelosti isključiti mogućnosti zaraze nedirektnim putem, primjerice:

• • pri korištenju javnog zahoda (pod uvjetom da preko daske dođete u kontakt s urinom zaražene osobe)
  • korištenjem tuđeg ručnika
  • korištenjem nedezinficiranog ležaja u solariju
  • razmjenom seksualnih pomagala i pribora
  • korištenjem tuđeg kupaćeg kostima ili donjeg rublja
  • u nehigijenski održavanim sportskim objektima, masažnim i kozmetičim salonima, te salonima za tetoviranje i piercing

• Što je to autoinokulacija?

  Autoinokulacija je kad sami sebi prenesete virus s jednog mjesta na drugo. Primjerice, ako dirate herpes koji vam je izbio na usnici te nakon toga dirate svoje spolne organe – moguće ste prenijeli virus s jednog mjesta na drugo. Put autoinokulacije može ići i u obrnutom smjeru.

• 

• Je li pojava genitalnog herpesa dokaz preljuba ili promiskuiteta?

  Virus uzročnik genitalnog herpesa može se laboratorijski potvrditi, ali ne može se utvrditi ni vrijeme ni izvor infekcije. Od zaraze do prve epizode genitalnog herpesa mogu proći dani i tjedni, ali i mjeseci i godine. A to znači da ste vi ili vaš partner mogli biti inficirani (i nesvjesni toga) daleko prije no što ste se sreli.

  Jednom inficirana – zauvijek inficirana?

  Nažalost, da. Postoje virusi koji kad jednom uđu u tijelo, u njemu ostaju i izmjenjuju se u svojoj produktivnoj i neproduktivnoj fazoi, a tipičan primjer za to upravo su HSV-1 i HSV-2.

  HSV-1 isključuje HSV-2 i obratno?

  Nažalost ne, ali dio stvorenih protutijela na jedan tip virusa ipak pruža djelomičnu zaštitu i protiv drugog tipa. No načelno gledajući, moguće je inficirati se s oba tipa herpes simplex virusa, premda rijetko.

  Je li moguć prijenost s majke na dijete?

  Takav je prijenos moguć, ali se može izbjeći. Naime, rizik predstavlja primarna infekcija koju majka ima u posljednjem trimestru ili uoči poroda. U tom slučaju tijelo majke nema dovoljno vremena stvoriti protutijela koja će štititi dijete tijekom trudnoće i porođaja, pa bi majka mogla zaraziti dijete prilikom porođaja.

  No ako je majka imala primarnu infekciju tijekom prvog i drugog trimestra ili rekurente epizode, nema opasnosti za dijete

Kako HSV djeluje u organizmu?

Herpes simplex virus je, kao i svi virusi, moćna i otporna najmanja forma života na zemlji. Sastoji se od DNK genetskog materijala omotanog tankom proteinskom ovojnicom, koji prenosi u stanicu kad uđe u nju. Kao i ostala živa bića, i HSV ima potrebu reproducirati se, a to si omogućuje uz pomoć stanice..

Prvi korak: ulazak

HSV ulazi u naš organizam kroz mikroskopske napukline u koži i sluznici, HSV-1 iznad, a HSV-2 najčešće ispod pupka.

Drugi korak: akcija

Kad se probije do stanice i prodre u nju, virus u nju ubacuje svoj genetski materijal i napadnute stanice pretvara u tvornice za proizvodnju novih virusa.

Stanica u tom procesu bude uništena, a to uništenje odgovorno je za pojavu karakterističnih simptoma herpesne infekcije poput crvenila i mjehurića.

Sve se to odvija relativno brzo, najčešće 5-7 dana od inficiranosti. To je primjer tipične prve epizode ili primarne infekcije herpesa.

Međutim, moguće je i to da se virus i iz nekog razloga primiri i pričeka s iskorištavanjem stanice i umnožavanjem. Ta faza latencije može potrajati tjednima i mjesecima, pa i godinama, a tek onda dolazi do simptoma primarne infekcije.

Treći korak: latencija

Osim što preuzima kontrolu nad stanicama na mjestu ulaska u tijelo, čestice virusa otamo putuju osjetilnim živčanim ograncima prema ishodištu tih živaca u kralješničnoj moždini, odnosno prema osjetilnim ganglijima. Ako se radi o herpesu usnica i lica, virus će se smjestiti u ganglije u bazi lubanje.

Ako se radi o genitalnom herpesu, virus će se smjestiti u ganglije u najdonjem dijelu leđa, na sakralnom dijelu kralješnice.

Kad se virus ondje smjesti, ostaje na istom mjestu do kraja našeg života.

Četvrti korak: ponovna aktivnost

Virus se može, ali i ne mora ponovno aktivirati.

Ako mu uvjeti omogućuju, on će se aktivirati tako da će se replicirati u ganglijima, odakle će manji broj virusa otputovati niz vlakna osjetilnih živaca sve do mjesta na kojem se odvijala primarna infekcija herpesa i ondje izazvati ponovnu epizodu bolesti – rekurentnu epizodu ili sekundarnu infekciju herpesa.

Simptomi genitalnog herpesa

Jačina i obim simptoma uglavnom su vezani uz to je li u pitanju primarna ili rekurentna infekcija.

Ako se radi o primarnoj infekciji, spolne odnose treba u potpunosti izbjegavati još desetak dana nakon zacjeljivanja svih lezija, a tri-četiri dana nakon sekundarne epizode.

Primarna infekcija

Prva epizoda genitalnog herpesa u žena može biti uistinu bolno iskustvo. Ako se javlja kao tipična prva epizoda, tj. neposredno po zarazi, simtomi mogu biti vrlo izraženi. Štoviše, mogu biti izraženiji nego kod muškaraca i daleko jači od simptoma rekurentne infekcije.

Takvu silinu simptoma iskusit će oko 25% zaraženih žena, dok će kod ostalih primarna infekcija srećom proći uz minimalne simptome, ili ih neće ni imati.

Dođe li kod njih poslije (nakon mjeseci ili godina latencije virusa) do razvoja simptoma genitalnog herpesa, ti će simptomi biti puno blaži. To je stoga što je tijelo u međuvremenu stvorilo protutijela na virus, a ta protutijela mogu brzo pokrenuti imunosni sustav u borbu protiv aktiviranog virusa.

Kod tipične primarne infekcije inkubacija traje od 2-20 dana, pa i duže, a kod najvećeg broja zaraženih 5-7 dana. Nakon razdoblja inkubacije javljaju se karakteristični simptomi:

► osjećaj bockanja, svrbeža i peckanja na mjestima gdje će poslije izbiti mjehurići
► pojava malih crvenih ispupčenja na koži i sluznici
daljnjih 2-10 dana
► stvaraju se prozirni i tekućinom ispunjeni mjehurići (tkzv. vezikule) na mjestu crvenih ispupčenja
► stvoreni mjehurići se postepeno, u roku 2-4 dana, zamućuju i postaju blijedožute boje te pucaju, a na njihovim mjestima stvaraju se bolne ranice
► ranicama je potrebno oko desetak dana (do dva tjedna) da zacijele

► bolovi i žarenje pri mokrenju
► bolovi nalik na išijatične
► bolovi u mišićima, nalik onima kod gripe
► oteknuće limfnih čvorova u preponama
► povišena tjelesna temperatura
► pojačan iscjedak iz rodnice (pogotovo ako se herpes proširio na rodnicu i vrat maternice)
► glavobolja
► gubitak apetita

Tipični herpetični mjehurići mogu i izostati, a umjesto njih mogu se pojaviti male ranice ili pukotine na koži i sluznici.

Općenito gledajući, simptomi, inkubacija i trajanje epizode genitalnog herpesa uvelike se razlikuju od osobe do osobe.

Nakon tipične primarne infekcije genitalnog herpesa žena je zarazna za partnera prosječno tri tjedna, dulje nego muškarci i dulje nego nakon rekurentne infekcije.

Rekurentna infekcija

Ponavljajuće epizode herpesa kod nekih će ljudi izostati, a kod nekih biti učestale i javljati se svakih nekoliko godina ili pak nekoliko puta godišnje. Što točno pokreće virus na ponovnu aktivnost i zašto se to kod nekih zbiva često, a kod nekih osoba nikad – pitanja su na koja još ne znamo sve odgovore.

Ipak, primijećeno je da rekurentna infekcija dolazi ponajčešće (iako nije uvjet) u trenucima:

• kad nam je imunosni sustav oslabljen zbog neke preboljene ili akutne bolesti
• dugotrajnog stresa i umora
• iscrpljenosti i neispavanosti
• intezivnih osjećaja i misli, bilo da su ugodne ili neugodne
• menstruacije
• pretjeranog izlaganja suncu
• pothlađenosti
• velikih životnih promjena
• žestokog spolnog odnosa koji oštećuje sluznicu
• drugih spolnih bolesti

Simptomi rekurentne infekcije genitalnog herpesa slični su simpomima primarne infekcije, samo što su slabija intenziteta i kraće traju – oko tri dana. Najčešće su u prvoj godini infekcije, a s vremenom postaju manje učestale i slabijeg intenziteta.

Nerijetko herpetični mjehurići izostaju, a umjesto njih mogu se primijetiti sitne pukotine (tzv. ragade) uz blagu nadraženost i svrbež.

Bez obzira na to što nije došlo do razvoja mjehurića, osoba je zarazna za druge.

Rekurentnoj infekciji prethode upozoravajući simptomi koji se mogu osjetiti 2-3 dana prije izbijanja simptoma:

• svrbež i trnci u području u području spolovila
• bolovi u preponama
• peckanje i bol pri mokrenju
• bol u donjem dijelu leđa
• opći osjećaj umora

► HSV-2 češće izaziva rekurentnu epizodu genitalnog herpesa nego HSV-1
► HSV-2 će prouzročiti barem jednu rekurentnu infekciju kod 80% osoba koje su imale primarnu epizodu genitalnog herpesa uzrokovanu tim tipom
► Prosječno gledajući, HSV-2 izaziva 4 rekurentne epizode genitalnog herpesa u prvoj godini infekcije.
► HSV-1 će prouzročiti rekurentnu infekciju kod manje od 50% osoba koje su imale primarnu epizodu genitalnog herpesa uzrokovanu tim tipom
► 60% osoba koje imaju ponavljajuću epizodu genitalnog herpesa neće imati nikakve simptome akutne infekcije i bit će zarazni za druge i ne znajući za to.

Kako liječiti genitalni herpes?

Liječenje genitalnog herpesa nema za cilj njegovo izliječenje jer je ono nažalost nemoguće. Dok je virus u tijelu – a to je doživotno – uvijek postoji mogućnost za njegovo ponovno aktiviranje.

Međutim, moguće je protuvirusnom terapijom i lokalno primjenjenim sredstvima:

ublažiti simptome akutne epizode
skratiti trajanje epizoda
izbjeći pojavljivanje svih simptoma (npr. mjehurića)
prevenirati izbijanje ili smanjiti učestalost rekurentne infekcije

Protuvirusna terapija

Protuvirusni lijekovi (valaciclovir, aciclovir, famciclovir) su standardna terapija kod genitalnog herpesa. No djelotvorni su samo dok ih se uzima!

Protuvirusni lijekovi koriste se na dva načina:

• tijekom akutne epizode bolesti – koristi se odmah po izbijanju simptoma (čim prije, tim bolje!) u cilju slabljenja intenzitetat simptoma i trajanja epizode
• stalno – osobama koje imaju česte i bolne recidive dostupna je protuvirusna terapija koja se koristi svakodnevno (trajanje po potrebi) u cilju preveniranja, odnosno smanjivanja broja
• rekurentnih epizoda; ova terapija usto smanjuje prijenos virusa na druge osobe

Bilo da je riječ o primarnoj ili rekurentnoj epizodi genitalnog herpesa, pomozite si dostupnim sredstvima kako biste se poštedjeli bolova i neugodnog osjećaja.

Oblozi i kupke

Da biste smirili neugodu, bolove i žarenje, za područje na kojem su izbili simptomi dva-tri puta dnevno napravite blagu kupku od hipermangama / morske soli / gorke soli.

Skuhajte čaj od kamilice ili kadulje, pa ohlađene vrećice stavite na zahvaćeno područje. Namočite komadiće vate ili gaze u otopinu sode bikarbone i koristite kao oblog.

Ublažavanje bolova

Bolove ublažite hlađenjem ledom. Kockice leda stavite u plastičnu vrećicu i omotajte ručnikom, pa hladite bolna područja.

Sušilo za kosu stavite na ‘hladno’, pa time rashlađujte genitalnu regiju. Za tu namjenu možete si kupiti i mali ručni ventilator. Ako to ne pomaže, koristite analgetike (aspirin, paracetamol i sl. ).

Široka odjeća

Odijevajte donje rublje i odjeću koja vas ne stišće. Izbjegavajte nošenje najlonskih čarapa i uskih hlača.

Olakšavanje mokrenja

Pijte što više tekućine i čajeva s umirujućim i blagim diuretičkim djelovanjem (metvica, kamilica, preslica, matičnjak).

Prehrana

Pokazalo se i da i hrana može utjecati na jačinu i učestalost simptoma genitalnog herpesa. Preporučuje se jesti laganu hranu s puno svježeg voća i povrća te izbjegavati kavu, nikotin, alkohol, čokoladu, orašaste plodove, zob i smeđu rižu. Postoji i dijeta u slučaju herpesa, nije znanstveno dokazana, ali je mnogi preporučuju.

Biljna ljekarna

U liječenju genitalnog herpesa fitoterapija zauzima značajno mjesto. U tu svrhu koriste se uglavnom biljke koje imaju protuvirusno i protumikrobno djelovanje, kao i one koje mogu pridonijeti jačanju imunosnog sustava.

ETERIČNA ULJA

Nabavite eterična ulja visoke i certificirane kvalitete i sami napravite ljekovitu mješavinu protuvirusnog i imunostimulativnog djelovanja. Popratnih pojava nema, osim što biste mogli osjetiti blago peckanje odmah po nanošenju.

Eterična ulja mogu se koristiti sama ili u mješavini, a nanose se na crvena ispupčenja na koži koja prethode izbijanju mjehurića i na same mjehuriće. Ulje ili uljnu mješavinu nanosite malim komadićem vate ili pomoću vatiranog štapića za čišćenje uši.

Kad mjehurić pukne i stvori se ranica, prestanite korištenjem eteričnih ulja i nastavite korištenjem ulja koja pospješuju zacjeljivanje.

Najučestalija ulja koja se koriste za liječenje genitalnog herpesa: ulje matičnjaka, ulje čajevca, ulje bergamota, ulje kadulje, ulje paprene metvice

a mogu se koristiti i: ulje bosiljka, ulje lavande, ulje limuna, ulje cimeta, ulje citronele, ulje klinčića, ulje eukaliptusa, ulje geranija, ulje origana, ulje niaoulija, ulje timijana, ulje ružmarina

ULJA ZA ZACJELIVANJE

Zacijeljivanje oštećenog tkiva pospješite nanošenjem ulja koja tome pripomažu:
ulje nevena
ulje gospine trave (kantarion)
ulje vitamina E
ulje jojobe

ALOJ (Aloa vera)

Aloj koristite u obliku gela najveće moguće koncentracije (99,9%). Gel možete koristiti od početka do kraja trajanja epizode genitalnog herpesa. Ublažava peckanje i nadraženost, ubrzava reepitelizaciju i djeluje blago antimikrobno i imunostimulativno.

ČEŠNJAK (Allium sativum)

Češnjak je moćno protuvirusno sredstvo. Pomiješajte nekoliko režnjeva češnjaka s litrom mlake odstajale vode i pijte tijekom dana. Ovu terapiju možete provoditi i povećanim dozama češnjaka u kapsulama (nema mirisa). Količine postepeno smanjujte kako se bolest bude primicala kraju.

Dodaci prehrani

Ponovne epizode genitalnog herpesa možda se i ne mogu posve spriječiti, ali ono što se svakako može jest ojačati organizam za borbu s virusom te oslabiti njegovu aktivnost i kontrolirati učestalost. Korištenje biljnih i vitaminskih preparata protuvirusnog i imunostimulativnog djelovanja u tome vam može silno pomoći.

PRIPRAVCI, TINKTURE I ZAČINI:

► crvena rudbekija ili ehinaceja (Echinacea purpurea)
► andrografis (Andrographis paniculata)
► sibirski ginseng (Eleutherococcus senticosus)
► povratić (Tanacetum parthenium)
► čičak (Arctium lappa)
► miloduh (Hyssopus officinalis)
► crvena djetelina (Trifolium pratense)
► propolis
► češnjak
► začini: kurkuma, kajenski papar

ČAJEVI:

► matičnjak (Melissa officinalis)
► sladić (Glycyrrhiza glabra)
► lišće masline (Olea europaea)
► čičak (Arctium lappa)
► povratić (Tanacetum parthenium)
► čičak (Arctium lappa)
► miloduh (Hyssopus officinalis)
► kadulja (Salvia officinalis)
► barska metvica (Mentha pulegium)

VITAMINSKI PREPARATI:

► vitamini C i E
► laktoferin
► kurkumin
► minerali: cink i selen
► kompleks vitamina B
► bioflavonoidi
(aminokiselina lizin)

Kako spriječiti genitalni herpes?

Stopostotno učinkovita prevencija protiv uzročnika genitalnog herpesa nije moguća.

Čak i kad bismo imali samo jednog partnera u životu i živjeli u apsolutnoj obostranoj monogamiji, još uvijek bi postojala šansa, barem i teoretska, za genitalni herpes. Primjerice, da ga sami sebi prenesemo s lica na genitalije. Takav je slučaj doista rijedak, no govori o tome da je tanka linija između herpesa oralnog i herpesa genitalnog.

Šansa za dobivanje genitalnog herpesa može se umanjiti:

• odgovornim seksualnim ponašanjem – statistički gledajući, više partnera, veće šanse
• korištenjem kondoma – iako kondom ne pruža potpunu zaštitu od genitalnog herpesa, svakako je bolja ikakva, nego nikakva zaštita
• izbjegavajte svaki oblik seksualnog odnosa s osobom koja ima sumnjive mjehuriće i crvenilo, pa ni dodirivanje infektivnih područja
• ako partner ima herpes na usni, izbjegavajte ljubljenje i s njim i kunilingus
• ako vaš partner ima genitalni herpes koji trenutno nije aktivan, i vi pratite hoće li se kod njega pojaviti znaci upozorenja
• ako vi ili vaš partner imate rekurente epizode genitalnog herpesa, koristite kondom i u fazama neaktivnosti virusa

Život s genitalnim herpesom

Jedno uvijek imajte na umu: vi imate genitalni herpes, a nema genitalni herpes vas!

U vašim je rukama kontrola nad tim virusom, a ne obrnuto. Ne dopustite da genitalni herpes upravlja vašim životom i utječe na psihičko stanje. Nemojte ga ignorirati, ali mu se prilagodite.

Učinite sve što je u vašoj moći da si olakšate epizode i suzbijete njihov intenzitet i učestalost:

• zdravo se hranite
• boravite više na zraku
• praznite negativnu energiju sportom ili plesom
• ne uskraćujte si san
• priuštite si opuštajuće trenutke
• uživajte u životu

Kad i ako bude teških trenutaka, ne smetnite s uma da jakost i učestalost epizoda s vremenom opada.

Vi ste jači od virusa. Vi to možete.