Mikoplazma

Mikoplazma

Što su mikoplazma i ureaplazma?

Mikoplazma i ureaplazma su mikroorganizmi koji u žena mogu izazvati upalna stanja (tzv. mikoplazmoze). Te su infekcije najčešće kod spolno aktivnih žena, ali se javljaju i kod 10% žena koje nisu spolno aktivne, a rijetke su, ali moguće, kod osoba koje nisu stupile u spolne odnose (do 5-10%).

Spolni odnos (uključujući i oralni seks!) najčešći je put prve kolonizacije spolovila mikoplazmom ili ureaplazmom, premda ne i isključivi.

Spolni odnos najčešći je put prve kolonizacije

Mikoplazme i ureaplazme pripadaju jedinstvenoj bakterijskoj vrsti iz razreda Mollicutes, koji se od ostalih bakterija razlikuju po tome što nemaju staničnu stijenku, pa mogu mijenjati oblik, što otežava njihovu detekciju (najpouzdanije PCR testom). Smatraju se najmanjim živućim organizmima sposobnima za samoreprodukciju.

Osim prilagodljiva oblika, mikoplazme i ureaplazme se zbog svojega parazitskog stila života mogu uklopiti u svaki okoliš. Jednostavno se prikače uz stanicu bez da je unište, što je još jedan od razloga njihova neprepoznavanja.

Mikoplazme i ureaplazme u domaćinskoj stanici izazivaju upalu kao imunosni odgovor. Upala nalikuje alergijskoj, s natečenim upaljenim tkvom.

Testovi na mikoplazme i ureaplazme ne provode se rutinski, no na njih bi se svakako trebale odlučiti žene koje:

• se bore s neplodnošću
• imaju povijest gubitaka trudnoće
• dugotrajan prigušen bol u zdjelici
• kronične simptome vaginitisa

Uzroci infekcije

Mikoplazma i ureaplazma uglavnom su članovi fiziološke vaginalne flore.

Ureaplasma urealitycum i Mycoplasma genitalum mogu se pronaći kod do 80%, a Mycoplasma hominis kod do 53% žena koje su spolno aktivne i nemaju nikakvih simptoma upale. Od tih će žena tek manji postotak razviti simptome upale od ovih organizama.

Ureaplazma i mikoplazma mogu se pronaći kod čak 80% žena

Mikoplazma i ureaplazma su najšešće oportuna karaktera. Odnosno, uglavnom se javljaju kao ‘pratnja’ nekoj drugoj infekciji (najčešće bakterijskoj vaginozi), udružene s anaerobnim ili aerobnim bakterijama.

Preciznije, mikoplazme i ureaplazma primarno nisu patogeni organizmi, ali na duge staze mogu prouzročiti štetu i izazvati progresivno bolesno stanje.

Zbog čega postaju patogene, zasad se ne zna, ali pretpostavlja se da do bolesnog stanja dolazi uglavnom kad stanica-domaćin nije u stanju obraniti se.

Smatra se da mikoplazme i ureplazma nisu uzročnici vaginitisa, ali mogu djelovati kao kofaktori. No njihovo širenje dalje od vrata maternice, prema maternici i jajovodima, puno je patogenije.

S upalom jajovoda uglavnom se povezuje M.hominis, a M.genitalium s cervicitisom i upalnom bolesti zdjelice.

Učestalost infekcije mikoplazmom ili ureaplazmom je u porastu.

Simptomi infekcije

U većini slučajeva infekcija mikoplazmom i/ili ureaplazmom je bez specifičnih siptoma, uz moguće blago:

• svrbež rodnice ili na ulazu u rodnicu
• neznatno obilniji vaginalni iscjedak

Ako se mikoplazma i/ili ureaplazma proširila na maternicu i jajovode, gornjim simptomima mogu se pridružiti sljedeći:

jedan od simptoma – osjećaj napetosti u donjem dijelu trbuha

• osjećaj napetosti u donjem dijelu trbuha
• peckanje kod mokrenja
• učestalo mokrenje
• bol pri spolnom odnosu
• mučnina
• poremećaj menstrualnog ciklusa

Ako su infekcije mikoplazmom i ureaplazmom sekundarne nekoj primarnoj infekciji, simptomi će biti maskirani simptomima te infekcije.

Utjecaj na plodnost i trudnoću

Utjecaj infekcije mikoplazmom i ureaplazmom na plodnost je primijećen, ali nije potvrđen.

Budući da su ti mikroorganizmi pronađeni u endometriju zdravih žena, pretpostavka je da bi mogli biti prisutni i u trenutku implementacije jajašca (sa ili bez znakova endometritisa), a slijedom toga i biti odgovorni za ranije gubitke trudnoće, odnosno utjecaj na implementaciju.

Druga teorija o povezanosti ureaplazme i mikoplazme s neplodnošću odnosi se na utjecaj tih mikroorganizama na spermatozoide.

Kako se mogu zakačiti za spermije, prepostavlja se da mijenjaju metabolizam spermija i onemogućuju njegovu sposobnost penetriranja u jajašce.

Smatra se da se mikoplazme i ureaplazmu može povezati s povećanim rizikom za pobačaj ili razvojne anomalije ploda.

Pronađeni su u endometriju i posteljici, a mogu kolonizirati u amnijsku vreću u prvih 16-20 gestacijskih mjeseci.

Ureaplazma se povezuje s upalom posteljice i plodovih ovoja, što u konačnici može rezultirati trajnom infekcijom i preranim porođajem (zajedno s drugim bakterijama) i malom porođajnom težinom.

Stoga se trudnicama s nalazom mikoplazme i/ili ureaplazme, premda to nije i dokaz bolesti, preporučuje liječenje.

Kako liječiti i spriječiti infekciju?

Infekcija mikoplazmom i/ili ureaplazmom liječi se tetraciklinskim antibioticima, ali je nerijetko dugotrajna i s recidivima. Ponovne infekcije dodatno su česte i zbog antigenske varijabilnosti mikoplazme i ureaplazme, jer to otežava stjecanje specifične imunosti.

Ako je infekcija mikoplazmom i/ili ureaplazmom udružena s primjerice bakterijskom vaginozom, prvo se liječi primarna infekcija, a praksa je pokazala da antibiotska terapija bakterijske vaginoze rješava i problem mikoplazme i/ili ureaplazme.

Preporuča se istodobno liječenje partnera

Treba li liječiti partnera?

Budući da mikoplazme i ureplazma žive u prostati muškarca i mogu biti prenesene spolnnim odnosom, preporučuje se istodobno liječenje partnera.

Kako spriječiti infekciju?

Prva mjera prevencije je sprječavanje kolonizacije mikroplazme i ureaplazme.

Kao i za sve spolno prenosive infekcije, a infekcije mikoplazmom i ureaplazmom to u najvećem broju slučaja i jesu, vrijedi pravilo maksimalne zaštite, posebice kad nismo u posve monogamnoj vezi. Kondomi mogu potpuno zaštititi od prijenosa ovih mikroorganizama, pa se u tom smislu na njih možemo osloniti.

Druga mjera prevencije je poznavanje specifičnosti i funkcioniranja vaginalnog područja. Treba nastojati izbjegavati sve što ga može narušiti i pridržavati se nekoliko jednostavnih uputa za to.

Prirodna ljekarna i dodaci prehrani

Ako niste trudni i ne spremate se na to, mogli biste se odlučiti na prirodno liječenje. Ono bi trebalo biti holističko, kao uostalom i vaš pristup prema svojem tijelu i zdravlju. Stoga bi se vaša terapija trebala sastojati od:

Uključite zdravu prehranu u liječenje

• zdrave prehrane
• prirodnih biljnih antimikrobnih sredstava za vaginalnu primjenu (intenzivno sredinom menstrualnog ciklusa)
• biljnih sjedećih kupki (sredinom menstrualnog ciklusa)
• dodatnog uzimanja vitamina, biljnih pripravaka s antimikrobnim djelovanjem i za jačanje imunosustava

Prirodna sredstva i ljekovite biljke koje se koriste kod infekcije mikoplazmom i/ili ureaplazmom istovjetne su onima za liječenje bakterijske vaginoze, a možete ih pronaći ovdje.

Dodaci prehrani

Liječenje infekcije mikoplazmom i/ili ureaplazmom zahtijeva zdrav i jak opći i lokalni imunosni sustav koji će pridonijeti obrani stanice i regeneraciji epitela nakon infekcije. Tome pripomažu sljedeći vitamini i dodaci prehrani.

PRIPRAVCI, TINKTURE I ZAČINI

crvena rudbekija ili ehinaceja (Echinacea purpurea)
kanadska žutika (Hydrastis canadensis)
aloj (Aloe vera)
propolis
češnjak
probiotici
začini: kurkuma, klinčić, cimet, origano, ružmarin

ČAJEVI

stolisnik (Achillea millefolium)
žutika (Berberis vulgaris)
maslačak (Taraxacum officinale)

VITAMINSKI PREPARATI

multivitamin
dodatno vitamin C, D i E
koenzim Q-10
kvercetin
betakaroten
folna kiselina
bioflavonoidi
biotin
slobodne aminokiseline: L-cistein, L-tirozin, L-glutamin, L-karnitin